EFS je borilačka veština koja je nastala iz potrebe za univerzalnim
sistemom koji pokriva sve distance borenja (udaračko-rvački stil).
Sastoji se iz najboljih elemenata više borilačkih veština (Wingh Chun
Kung Fu; Boks; Kick Boks; Judo; Brazilski Jiu Jitshu;
Filipino-Indonežanski sistemi Arnis, Kali, Escrima...). Sistem je
osnovao Borislav Ćosić, instruktor sa velikim teorijsko-praktičnim
iskustvom iza sebe. Akademija EFS je
počela sa radom u Beogradu 1998. godine i kroz nju je prošao veliki broj
studenata koji su stekli velika praktična znanja.
Arnis (Escrima, Kali)
Filipino-Indonežanski borilački sistemi u kojima je dominantno borenje oružjem (palice, noževi), ali postoje i tehnike praznih ruku (destrukcije i napadi na nerve).
***
Dobro poznati filipinski sistemi borenja kao što su KALI, ARNIS I ESKRIMA su na tlo Srbije došli mnogo ranije nego što se misli. Sakriveni u raznim borilačkim veštinama- Jeet Kune Do, Wing Chun i neke modifikacije WCH-a – vežbali su se i razvijali daleko od očiju javnosti, sve do skoro dok nisu prepoznati kao originalno filipinsko borenje oružjem i počeli da se vežbaju kao izolovani sistemi borenja.
Jedan od prvih ljudi na liniji prenošenja elemenata filipinskih borilačkih sistema (FBS) bio je i Borislav Ćosić koji je veoma poznato ime u svetu srpskog borenja.
Borislav Ćosić počinje da se bavi borenjem davne 1986.godine kada kao 14-godišnjak počinje da trenira Jeet Kune Do kod tada veoma poznatog Nenada Ročkomanovića gde se susreće i sa elementima filipinskih borilačkih sistema (ARNIS, ESKRIMA i KALI) koji su u Jeet Kune Do ušli preko Den Inosanta (Brus Lijev najpoznatiji učenik i naslednik) koji danas u svetu važi za jednog od najvećih autoriteta kada su u pitanju FBS. Posle dve godine treniranja JKD-a i modifikovane verzije WCH-a 1988.godine odlazi na Wing Chun kod legendarnog Branimira Šegvića koji je doneo Jeet Kune Do na ove prostore i bio učitelj već pomenutog Nenada Ročkomanovića.
Kroz tehnike leptir mačeva koje su se vežbale u okviru Wing Chun-a Borislav nastavlja da se razvija i usavršava u tehnikama borenja hladnim oružjem, iako nesvestan u tom trenutku da će se sve te tehnike kasnije nazvati jednim imenom – Filipinski Borilački Sistemi (FBS).
Zanimljiva je priča kako se na ovim prostorima razvijalo borenje palicama kroz Wing Chun. U ono vreme bilo je gotovo nemoguće doći do leptir mačeva I jedini od učenika u klubu Branimira Šegvića koji ih je imao bio je Ervin Pašanović (on ih je doneo iz Amerike), a svi ostali učenici, pa i Borislav bili su primorani da tehnike leptir mačeva vežbaju sa palicama, tako da se od početka iako nesvesno kroz WCH razvija borba palicama i unose neki novi elementi koji će mnogo godina kasnije naći svoje mesto u EFS-u (Eclectic Fighting System).
Deset godina nakon početka bavljenja borilačkim veštinama 1996.godine Borislav Ćosić ima sreću da upozna Petra Živanovića koji se u to vreme vratio iz Berlina gde je stekao zvanje instruktora modern i combat Arnisa po liniji REMY AMADOR PRESASA. Petar je vežbao kod Gunara Siebert-a (Gunnar Siebert) koji je bio glavni instruktor za modern i combat Arnisa za Evropu.
Kombinovanjem stilova borenja sa palicama koje je Borislav razvijao kroz borilačku praksu od sredine 80-tih godina i spajanjem sa berlinskom školom arnisa (modern i combat Arnis) koju je u Srbiji predstavljao Petar Živanović, formiran je sistem borenja hladnim oružjem koji će pod nazivom Filipinski Borilacki Sistemi ući i zaokružiti EFS – koji Borislav osniva 1998. godine i počinje da predaje kao zaokruženi borilački sistem. Treba reći, za one koji ne znaju, da je EFS borilački sistem koji pokriva sve distance borenja od najduže (palica) preko boks i treping (bliska distanca) do parterne distance borenja. Veštine čiji elementi su ušli u EFS su: fbs, boks, kik-boks, savate, wch, džudo i bjj.
Sa Borislavom Ćosićem se upoznajem u februaru 1999. godine kada počinjem da treniram EFS. Kroz EFS, pored drugih distanci i tehnika borenja, upoznao sam se i sa filipinskim sistemima borenja koji su svojom atraktivnošću i efikasnošću na mene ostavili poseban utisak. Tokom godina kroz trening, sparing, prezentacije i gostovanja na kojima sam učestvovao kao član EFS demo tima upoznao sam se i razvijao, kako u ostalim tako i u filipinskim sistemima borenja. Razvojem EFS akademije i povećanjem broja članova javlja se potreba da se otvore nove sekcije u okviru akademije na kojima bi polaznici mogli izolovano da vežbaju kako EFS Grappling (rvačka varijanta) tako i EFS Arnis gde se akcentuje borenje hladnim oružjem.
2004.godine uz konsultacije sa svojim učiteljem Borislavom donosim odluku da pokrenem sekciju koja će u svom borilačkom arsenalu staviti akcenat na borenje hladnim oružjem, i u naredne dve godine intezivno radimo na poboljšanju mog borilačkog umeća i na ispravljanju grešaka koje su se provukle na mom putu učenja borilačkih veština da bih 2006. godine položio za dvanaesti instruktorski rang (najviši rang u EFS-u) i iste godine počeo da vodim prvi EFS Arnis klub u zemlji.
Iako FBS još uvek nisu na našim prostorima popularni kao neki drugi borilački sistemi, mogu sa sigurnošću reći da njihovo vreme tek dolazi, jer dobro je poznato da su ljudi na ovim prostorima vekovima ratovali i bili primorani da se suprostavljaju raznim osvajačima i vladarima. Potreba da se odbrane sloboda i dostojanstvo, da se zaštite porodica i imanje, iako prividno iščezla u eri tehnološkog razvoja civilizacije, danas je možda veća nego ikada. Razvijena civilizacija čoveku nudi osećaj bezbednosti, ali taj osećaj je lažan - na svakom koraku smo svedoci nasilja i nesrećnih slučajeva koji su posledica tog nasilja. Da li Vas sistem može zaštiti kada se u mračnoj ulici nađete oči u oči sa napadačem? EFS Arnis je nastao kao ratnička gerilska veština koja ima za cilj da za što kraće vreme onesposobi napadača i pruži vam šansu da preživite. On čoveku pruža drugačiju perspektivu i gledajući iz te perspektive on shvata i uči da razmišlja svojom glavom, da gleda svojim očima i donosi brze i ispravne odluke.
Pored ove osnovne uloge EFS Arnis poseduje i svoju plemenitu stranu. Lepota i raznovrsnost pokreta koje se koriste pri izvođenju tehnika u Arnisu mogli bi u pojedinim trenucima navesti laika da pomisli da se radi o nekom plesu, a ne o borilačkoj veštini. Tehnike oružjem i praznim rukama kao i drilovi koji se vežbaju u našem klubu, pored borilačkog znanja i iskustva poboljšavaju koordinaciju, reflekse, balansiraju levu i desnu hemisferu mozga i pomažu u sticanju samopouzdanja i psihofizičke stabilnosti; takođe treba napomenuti da je treniranje Arnisa odlično za unapređivanje u drugim sportovima i veštinama. U klubu stonog tenisa Spark vec duže vreme sa sportistima radimo elemente borenja hladnim oružjem i kroz drilove našeg sistema oni poboljšavaju percepciju, brzinu reakcije i ostale atribute koji im pomažu za postizanje boljih rezultata u njihovom sportu. Kada je borenje u pitanju svaki stil može iskoristiti tehnike i principe EFS Arnisa kako bi poboljšao svoju bazičnu veštinu. Kao borac u široko poznatoj disciplini MMA spremajući se za mečeve u svoje pripreme sam uvrstio i rad sa oružjem kao i drilove praznim rukama koji su mi veoma pomogli u razvijanju već pomenutih atributa. Ako se zna da je palica i nekoliko puta brža od ruke možete zamisliti koliko su napadi brži i koliko manje vremena imate za reakciju što vas tera da ubrzate reflekse do maksimuma. U okviru EFS arnisa radimo sa palicama, noževima i drugim rekvizitima kao što su pojas, majica, kišobran, hemijska olovka i drugo. Svoje učenike učim da se ne vezuju striktno za palicu i nož već da naučene tehnike koriste i sa drugim predmetima koji se u datoj situaciji nađu pri ruci (čaša, flaša, torba...). Pored tehnika sa oružjem rade se i tehnike praznim rukama kao i bacanja, poluge i gušenje tako da praktičari uče kako da odreaguju u najrazličitijim situacijama u zavisnosti od toga da li napadač napada praznim rukama ili oružjem.
Stvar na koju se baca akcenat jeste psiho trening ili kako ga mi u EFS-u zovemo stress fighting tj. osposobiti učenika da ono što je naučio u sali primeni u realnoj situaciji, a to se radi tako što se učenici sistematski izlažu situacionim treninzima na kojima se proverava njihova spremnost. Jako je važno da postoji stalna komunikacija izmedju instruktora i učenika, da se razgovara o situacijama i iskustvima i da se kroz vežbu ispravljaju sve nastale greške čime se sreća koja je neophodna u svakom fizičkom sukobu svodi na minimum. Kada se radi sa oružjem tu nema igre, čovek mora biti ozbiljan i odgovoran. Prvo što učim svoje učenike jeste da kada vide preko puta sebe napadača sa nožem - okrenu se i beže, a ako to nije moguće krenu u borbu i daju sve od sebe. Vrlo je važno naučiti ljude koliko je oružje opasno i koliko je ulazak u sukob sa naoružanim napadačem enormni rizik. I zbog toga
ČUVAJTE SE LAŽNOG ZNANJA, OPASNIJE JE OD NEZNANJA!
Miljan Jakšic
www.efs.rs
Arnis (Escrima, Kali)
Filipino-Indonežanski borilački sistemi u kojima je dominantno borenje oružjem (palice, noževi), ali postoje i tehnike praznih ruku (destrukcije i napadi na nerve).
***
Dobro poznati filipinski sistemi borenja kao što su KALI, ARNIS I ESKRIMA su na tlo Srbije došli mnogo ranije nego što se misli. Sakriveni u raznim borilačkim veštinama- Jeet Kune Do, Wing Chun i neke modifikacije WCH-a – vežbali su se i razvijali daleko od očiju javnosti, sve do skoro dok nisu prepoznati kao originalno filipinsko borenje oružjem i počeli da se vežbaju kao izolovani sistemi borenja.
Jedan od prvih ljudi na liniji prenošenja elemenata filipinskih borilačkih sistema (FBS) bio je i Borislav Ćosić koji je veoma poznato ime u svetu srpskog borenja.
Borislav Ćosić počinje da se bavi borenjem davne 1986.godine kada kao 14-godišnjak počinje da trenira Jeet Kune Do kod tada veoma poznatog Nenada Ročkomanovića gde se susreće i sa elementima filipinskih borilačkih sistema (ARNIS, ESKRIMA i KALI) koji su u Jeet Kune Do ušli preko Den Inosanta (Brus Lijev najpoznatiji učenik i naslednik) koji danas u svetu važi za jednog od najvećih autoriteta kada su u pitanju FBS. Posle dve godine treniranja JKD-a i modifikovane verzije WCH-a 1988.godine odlazi na Wing Chun kod legendarnog Branimira Šegvića koji je doneo Jeet Kune Do na ove prostore i bio učitelj već pomenutog Nenada Ročkomanovića.
Kroz tehnike leptir mačeva koje su se vežbale u okviru Wing Chun-a Borislav nastavlja da se razvija i usavršava u tehnikama borenja hladnim oružjem, iako nesvestan u tom trenutku da će se sve te tehnike kasnije nazvati jednim imenom – Filipinski Borilački Sistemi (FBS).
Zanimljiva je priča kako se na ovim prostorima razvijalo borenje palicama kroz Wing Chun. U ono vreme bilo je gotovo nemoguće doći do leptir mačeva I jedini od učenika u klubu Branimira Šegvića koji ih je imao bio je Ervin Pašanović (on ih je doneo iz Amerike), a svi ostali učenici, pa i Borislav bili su primorani da tehnike leptir mačeva vežbaju sa palicama, tako da se od početka iako nesvesno kroz WCH razvija borba palicama i unose neki novi elementi koji će mnogo godina kasnije naći svoje mesto u EFS-u (Eclectic Fighting System).
Deset godina nakon početka bavljenja borilačkim veštinama 1996.godine Borislav Ćosić ima sreću da upozna Petra Živanovića koji se u to vreme vratio iz Berlina gde je stekao zvanje instruktora modern i combat Arnisa po liniji REMY AMADOR PRESASA. Petar je vežbao kod Gunara Siebert-a (Gunnar Siebert) koji je bio glavni instruktor za modern i combat Arnisa za Evropu.
Kombinovanjem stilova borenja sa palicama koje je Borislav razvijao kroz borilačku praksu od sredine 80-tih godina i spajanjem sa berlinskom školom arnisa (modern i combat Arnis) koju je u Srbiji predstavljao Petar Živanović, formiran je sistem borenja hladnim oružjem koji će pod nazivom Filipinski Borilacki Sistemi ući i zaokružiti EFS – koji Borislav osniva 1998. godine i počinje da predaje kao zaokruženi borilački sistem. Treba reći, za one koji ne znaju, da je EFS borilački sistem koji pokriva sve distance borenja od najduže (palica) preko boks i treping (bliska distanca) do parterne distance borenja. Veštine čiji elementi su ušli u EFS su: fbs, boks, kik-boks, savate, wch, džudo i bjj.
Sa Borislavom Ćosićem se upoznajem u februaru 1999. godine kada počinjem da treniram EFS. Kroz EFS, pored drugih distanci i tehnika borenja, upoznao sam se i sa filipinskim sistemima borenja koji su svojom atraktivnošću i efikasnošću na mene ostavili poseban utisak. Tokom godina kroz trening, sparing, prezentacije i gostovanja na kojima sam učestvovao kao član EFS demo tima upoznao sam se i razvijao, kako u ostalim tako i u filipinskim sistemima borenja. Razvojem EFS akademije i povećanjem broja članova javlja se potreba da se otvore nove sekcije u okviru akademije na kojima bi polaznici mogli izolovano da vežbaju kako EFS Grappling (rvačka varijanta) tako i EFS Arnis gde se akcentuje borenje hladnim oružjem.
2004.godine uz konsultacije sa svojim učiteljem Borislavom donosim odluku da pokrenem sekciju koja će u svom borilačkom arsenalu staviti akcenat na borenje hladnim oružjem, i u naredne dve godine intezivno radimo na poboljšanju mog borilačkog umeća i na ispravljanju grešaka koje su se provukle na mom putu učenja borilačkih veština da bih 2006. godine položio za dvanaesti instruktorski rang (najviši rang u EFS-u) i iste godine počeo da vodim prvi EFS Arnis klub u zemlji.
Iako FBS još uvek nisu na našim prostorima popularni kao neki drugi borilački sistemi, mogu sa sigurnošću reći da njihovo vreme tek dolazi, jer dobro je poznato da su ljudi na ovim prostorima vekovima ratovali i bili primorani da se suprostavljaju raznim osvajačima i vladarima. Potreba da se odbrane sloboda i dostojanstvo, da se zaštite porodica i imanje, iako prividno iščezla u eri tehnološkog razvoja civilizacije, danas je možda veća nego ikada. Razvijena civilizacija čoveku nudi osećaj bezbednosti, ali taj osećaj je lažan - na svakom koraku smo svedoci nasilja i nesrećnih slučajeva koji su posledica tog nasilja. Da li Vas sistem može zaštiti kada se u mračnoj ulici nađete oči u oči sa napadačem? EFS Arnis je nastao kao ratnička gerilska veština koja ima za cilj da za što kraće vreme onesposobi napadača i pruži vam šansu da preživite. On čoveku pruža drugačiju perspektivu i gledajući iz te perspektive on shvata i uči da razmišlja svojom glavom, da gleda svojim očima i donosi brze i ispravne odluke.
Pored ove osnovne uloge EFS Arnis poseduje i svoju plemenitu stranu. Lepota i raznovrsnost pokreta koje se koriste pri izvođenju tehnika u Arnisu mogli bi u pojedinim trenucima navesti laika da pomisli da se radi o nekom plesu, a ne o borilačkoj veštini. Tehnike oružjem i praznim rukama kao i drilovi koji se vežbaju u našem klubu, pored borilačkog znanja i iskustva poboljšavaju koordinaciju, reflekse, balansiraju levu i desnu hemisferu mozga i pomažu u sticanju samopouzdanja i psihofizičke stabilnosti; takođe treba napomenuti da je treniranje Arnisa odlično za unapređivanje u drugim sportovima i veštinama. U klubu stonog tenisa Spark vec duže vreme sa sportistima radimo elemente borenja hladnim oružjem i kroz drilove našeg sistema oni poboljšavaju percepciju, brzinu reakcije i ostale atribute koji im pomažu za postizanje boljih rezultata u njihovom sportu. Kada je borenje u pitanju svaki stil može iskoristiti tehnike i principe EFS Arnisa kako bi poboljšao svoju bazičnu veštinu. Kao borac u široko poznatoj disciplini MMA spremajući se za mečeve u svoje pripreme sam uvrstio i rad sa oružjem kao i drilove praznim rukama koji su mi veoma pomogli u razvijanju već pomenutih atributa. Ako se zna da je palica i nekoliko puta brža od ruke možete zamisliti koliko su napadi brži i koliko manje vremena imate za reakciju što vas tera da ubrzate reflekse do maksimuma. U okviru EFS arnisa radimo sa palicama, noževima i drugim rekvizitima kao što su pojas, majica, kišobran, hemijska olovka i drugo. Svoje učenike učim da se ne vezuju striktno za palicu i nož već da naučene tehnike koriste i sa drugim predmetima koji se u datoj situaciji nađu pri ruci (čaša, flaša, torba...). Pored tehnika sa oružjem rade se i tehnike praznim rukama kao i bacanja, poluge i gušenje tako da praktičari uče kako da odreaguju u najrazličitijim situacijama u zavisnosti od toga da li napadač napada praznim rukama ili oružjem.
Stvar na koju se baca akcenat jeste psiho trening ili kako ga mi u EFS-u zovemo stress fighting tj. osposobiti učenika da ono što je naučio u sali primeni u realnoj situaciji, a to se radi tako što se učenici sistematski izlažu situacionim treninzima na kojima se proverava njihova spremnost. Jako je važno da postoji stalna komunikacija izmedju instruktora i učenika, da se razgovara o situacijama i iskustvima i da se kroz vežbu ispravljaju sve nastale greške čime se sreća koja je neophodna u svakom fizičkom sukobu svodi na minimum. Kada se radi sa oružjem tu nema igre, čovek mora biti ozbiljan i odgovoran. Prvo što učim svoje učenike jeste da kada vide preko puta sebe napadača sa nožem - okrenu se i beže, a ako to nije moguće krenu u borbu i daju sve od sebe. Vrlo je važno naučiti ljude koliko je oružje opasno i koliko je ulazak u sukob sa naoružanim napadačem enormni rizik. I zbog toga
ČUVAJTE SE LAŽNOG ZNANJA, OPASNIJE JE OD NEZNANJA!
Miljan Jakšic
www.efs.rs
Нема коментара:
Постави коментар